< | travanj, 2024 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Kažem posljednja ako poživim kako bih ju završila JOŠ U MENI SLAVONIJA DIŠE, bit će to prozna zbirka običaja i slavonskoga života. Volim blogo-pučanstvu dati na uvid bar nešto, vjerujem svima znano, ali posvuda drukčije. Ovaj put će to biti kako su izgledali svatovi u mojemu djetinjstvu. SVATOVI U ono vrijeme, moga odrastanja, vjenčanje je bio izuzetan događaj u selu. Ni jedno vjenčanje nikada nije bilo jednostavno. Vrijeme kada će biti, rijetko kada su određivali samo mladenci nego; češće roditelji mladenaca, vrijeme crkvene godine jer znalo se, u Korizmi i Došašću nema nikakvog slavlja, a bome ponekad i hitnost jer i onda su se, u ona vremena, dešavali nestašluci, tako bi govorili, pa ako se zalomilo, moralo se što prije obaviti vjenčanje da se ne daj Bože sazna. Uvijek se saznalo. Da će do vjenčanja doći znalo se i koju godinu prije samog čina, ali kada su odlučili da je pravo vrijeme ili ako kuća treba još jedan par ruku za sve težačke poslove ili su djevojci godine na izmaku, kako su nekada govorili:“ Ostat će stara cura“, za nju, a za njega bi rekli: “ Samo nek se keri, ostarĽt će pa ga ni jedna više gledat neće“. A mladi k'o mladi, uvijek im se zapravo žurilo do kreveta pa se i sam postupak priprema skratio na: “ hitno i odma“ kako se za takva vjenčanja govorilo. Najčešća su vjenčanja bila, u proljeće, kada snijeg okopni, a uglavnom je izgledalo ovako. (naravno nastavci slijede da vas ne zamori puno čitanja) P. S. u ponedjeljak slikamo podstanara, jupi godina i dva mjeseca, jupi |